BG online

Intervjui

Kreiranje života po svojoj meri

SIROMAŠTVO ME JE NAUČILO NAJVAŽNIJIM LEKCIJAMA (Nikoleta Rakočević)

Ona nikad nije imala konkretan san, ali je od malena jasno znala kakav život želi i bila sigurna da će ga, baš takvog i kreirati. Nikoleta Rakočević (32) vlasnica prestižne beogradske škole jezika i prevodilačke agencije Queen Victoria Education&Translations je ugledni i traženi profesor i prevodilac. Nekad je živela veoma teško, u siromaštvu i neizvesnosti, što je nikad nije činilo depresivnom niti razočaranom. Naprotiv. Različite životne okolnosti su je osnažile i doprinele tome da danas bude uspešna, samostalna, nasmejana i ostvarena mlada žena.
Veliki je borac, a njeno ime je grčkog porekla (Nikolaos) i označava pobedu i narod. Poraze Nikoleta ne poznaje i ne priznaje. Pored engleskog govori španski i francuski, a planira da do šezdesete nauči bar još tri jezika. Svojim najvećim bogatstvom smatra ljude koji je okružuju, porodicu, prijatelje i saradnike koje doživljava kao deo porodice.
– Još kao devojčica sam odlučila da će mi jednog dana u mojoj koži i mom životu biti mnogo dobro. Znala sam da drugačije ne može da bude. I kad nisam imala šta da jedem, pa stavljala šećer na hleb jer nismo u kući imali slatkiše, nisam sumnjala u to da će biti bolje. Za mene nije postojala druga opcija. Neka božanska sila me je vodila putem kojim sam koračala još od malena- priča Nikoleta.
Siromaštvo koje je u jednom periodu zadesilo njenu porodicu nije je činilo nesrećnom, ali Nikoleta kaže da su je veoma bolela zadirkivanja druge dece, kao i maltretiranja zbog toga što se ne oblači i ne živi kao oni. Bila je uvek odličan đak ali nije mogla zbog novca da pohađa sportove i sekcije koje je želela. I to ju je pogađalo, ali je znala da neće tako biti zauvek.
– Moji roditelji su obrazovani i vredni ljudi. Imali su svoj uspešan biznis koji je propao kad sam imala sedam godina. Firma im je odlično poslovala, ali su u jednom  trenutku izgubili sve, a mi se kao porodica našli na ulici i utonuli u siromaštvo- seća se Nikoleta.
Sa roditeljima, mlađom sestrom i bratom nastavila je život bez krova nad glavom, redovnih prihoda, sa mnogo dugova i problema.
– Mama i tata su i tad non stop radili, istovremeno brinuli o nama i svojim primerom pokazivali kako treba biti borac i nikad ne posustajati. Zbog svih tih okolnosti nisu imali vremena za međusobnu komunikaciju, bliskost i bavljenje jedno drugim. Nikad ih nisam videla da su uprkos svim teškoćama upali u depresiju, očaj, pa čak i onda kad smo živeli na periferiji Beograda, a oni nisu imali novac da mi daju za autobusku kartu i užinu kako bih otišla u školu. Kad živiš u takvom okruženju ne možeš ni ti biti drugačiji nego oni.

Nije sramota biti siromašan

Ljubav, razumevanje i korisni razgovori ispunili su vreme sa roditeljima koje Nikoleta pamti iz tog perioda. Kaže da nikad nije bila nesrećna što ne jede čokoladu ili ne može da ide u Mek Donalds. Danas je ona zamenik nacionalnog koordinatora Srbije u nacionalnoj mreži za borbu protiv siromaštva.
– Predrasuda je da su “glupi” oni koji su doživeli da nemaju ništa. Ima i onih koji zaista nisu krivi zato što su tu gde su. Oni moraju da se osnaže. Nije sramota biti siromašan. Ja sam još od osnovne škole znala da neće zauvek biti teško. Mama i tata su mi pričali priče pred spavanje, putovala sam kroz te priče svuda, a danas putujem po svetu i sve to realno i živim.

Talenat bez granica

Od malena je Nikoleta imala veliki i jasan cilj- da se obrazuje, stekne što više znanja i što bolje kvalifikacije. Od treće godine je išla u engleski vrtić, dobijala kasnije stipendije kao veliki talenat za jezik, Kembridž joj je nudio stipendiju koju nije mogla da prihvati jer roditelji nisu imali novca ni za avionsku kartu, a kamoli za troškove boravka u Engleskoj…
– Po završetku srednje škole upisala sam FON i počela da programiram, mada sam već sa 18 godina imala Cambridge Proficiency, međunarodno priznatu diplomu koja je u rangu fakultetske u smislu znanja savremenog engleskog jezika Za  časove engleskog je u kući uvek moralo da se ima novca. Sećam se vremena kad je deda gotovo celu svoju penziju davao za engleski. Nikad od treće godine nisam imala pauzu u učenju. Studije na Sorboni sam, baš kao i na Kembridžu odbila kako ne bih morala da pozajmljujem novac ili živim o tuđem trošku ili u tuđem stanu, iako mi je ta opcija nuđena u Parizu. Cilj mi je bio da se osamostalim i sebi sve to omogućim. Siromaštvo mi je donelo buntovništvo za neke stvari, ali ne zato što nisam imala novca, već zato što su me deca maltretirala- iskrena je Nikoleta.

Novo samopouzdanje

Danas je Nikoleta veliki borac za prava i zaštitu najmlađih, naročito dece koja žive u siromaštvu. Zbog svega što je i sama prošla u školi i van nje svojim aktivnostima i radom se trudi da istakne važnost borbe protiv zlostavljanja dece u školama od strane vršnjaka.
– Nakon boravka u letnjoj školi u Italiji sa siromašnom decom i sa ljudima koji su tu bili na društveno korisnom radu, kao i invalidima, u novu školusku godinu sam ušla drugačija. Taj divan program me je osnažio i doneo mi veliko samopouzdanje. Kad sam tad rekla deci da mi niko od njih ne treba, svi su hteli sa mnom da se druže- kroz osmeh se priseća Nikoleta.
Sa roditeljima u to vreme nije provodila mnogo vremena, ali su njiihovi razgovori Nikoleti bili dragoceni.
– Razumeli su kroz šta prolazim, ali i znali da sam na svom putu i da sve što radim ima svoj razlog, pa mi tako nisu ni zamerili što sam napustila studije na FON-u. Imala sam 19 godina, a oni su odlučili da se razvedu. To za mene nije bio toliki šok već logičan sled nakon toliko godina koliko nisu bili posvećeni jedno drugom.  Brat, sestra i ja samo počeli da živimo sa mamom.

Veliko iskušenje i novi životni put

U to vreme Nikoleta se na nagovor majke javila na oglas za posao u privatnoj školi jezika.
– Iako sam imala internacionalnu i jako cenjenu Kembridž diplomu, nisam bila sigurna u sebe. Zbog teške materijalne situacije sam pristala da počnem tu da radim, nakon što sam na testiranju bila najbolja. Za mene je to bila velika odgovornost, da predajem ljudima koji su duplo stariji od mene. Nakon tri meseca sam shvatila da je to moj život. Mene je muka dovela u tu školu koju sam nedugo zatim napustila, ali mi je donela toliko toga da sam zauvek zahvalna na tom putu i iskustvu. To je veoma važna lekcija koju svi treba da upamtimo- ako je trenutno loše, to ne znači da pored nama nije nešto mnogo lepo-kaže Nikoleta.

Ljubavna priča

Sigurna u to da želi da se posveti usavršavanju jezika i edukaciji Nikoleta je upisala Filološki fakultet, zatim magistarske studije. Radila je u Americi, Engleskoj, prokstarila svetom… U 21. godini usudila se da napravi hrabar ali pravi korak- otvorila je svoju školu jezika. Danas se trudi da ohrabri mlade ljude da ukoliko imaju dobre ideje budu preduzetnici i da hrabro slede sebe.
– Sve se može ako se obrazujete, usudite, pratite propise. Nema potrebe da se unapred plaše. Ako imate dobar plan, uputite se i slušate savete iskusnih-kaže Nikoleta.- U početku je sve to što sam započela bilo skromno, ali se vremenom razvilo u veliki centar i agenciju sa velikim klijentima poput Ikee, inostranih kompanija i preko 30 saradnika. Nije bilo lako, zahtevalo je veliku borbu i nespavanje i učenje o poslovanju.
U tom periodu Nikoleta je imala veliku podršku svog tadašnjeg dečka, ali ta ljubavna priča nije imala happy end.
– Ja nisam megaloman, a moj bivši dečko potiče iz bogate porodice u kojoj je cilj da  se bogatstvo održava i povećava. Od mene se očekivalo da jednog dana sledim taj put, bavim se nekretninama, menjam mesto boravka, ali…  sve to nisam ja. On je bio divan prema meni,  znao je da ostane budan celu noć dok sam spremala ispit  kako ne bih zaspala,  pomagao mi je tokom mog obrazovanja, ali je bilo logično i verovatno očkivano da kad se venčamo ostavim sve to i krenem sa njim. Ja nisam želela da izgubim sebe i rastali smo se. Moj odnos prema novcu je takav da ga poštujem, ne rasipam ga, racionalna sam, ali mi je on samo sredstvo. I ja kao i ostali volim da imam stvari koje mi se dopadaju, ali bih uvek sebi prvo priuštila neki dobar kurs i obuku. Ulaganje u sebe je uvek na prvom mestu i to niko ne može da vam oduzme.

Životni partner kao životni drug

Dok putuje, radi kao simultani prevodilac, razvija svoj brend, uživa u motivisanju drugih i pomaganju ljudima. Želja joj je da omogući siromašnoj talentovanoj deci da besplatno steknu Kembridž diplomu u saradnji sa nekom fondacijom. Nikoletini roditelji su danas ponosni na nju, a ona ne voli kad je hvale i kaže da ne misli za sebe da je posebna.
– Možda sam samo malo vrednija i upornija od drugih ljudi, ali svi imamo velike potencijale koje samo treba da razvijamo- tvrdi Nikoleta.
Ako postojim ja, postoji i on- ljubavna je teza ove šarmantne profesorke.
– Moj muškarac ne mora da bude obrazovan i bogat, ali moramo da imamo o čemu da pričamo, da je zainteresovan za život i da imamo slične životne ciljeve. Meni je potreban u tom muškarcu pre svega životni drug.
Iako beskrajno uživa u svom životu i poslu Nikoleta priznaje da joj teško pada kad treba da se bavi marketingom ili da sluša one koji misle da sve znaju najbolje. Voli svoje prijatelje i uvek ih stavlja ispred sebe. Njena poruka svetu je: “Nikad ne odustajte od sebe”.
– I kad padnete, gledajte da se dugo ne valjajte u tom blatu. Ustanite, mada je “u redu i da niste u redu”. Napravite plan da izađete iz toga što vas je zadesilo.  Donesite odluku i radite na njoj mikro koracima svakog dana. Ja volim sebe takvu kakva jesam, a veoma je važno prihvatiti sebe.

Branka Gajić
Foto: Jelena Vlatković

© by BGonline. All rights reserved

Prijavite se za newsletter BGonline-a! Radite na sebi, tu uvek ima posla!

Ostavite komentar

Komentar

Please Login to Comment.

To Top
PROČITAJTE I OVO:
MALE TAJNE ZA VELIKE ŽIVOTNE PROMENE (Sandra Drinčić) Životna sreća dolazi…

You cannot copy content of this page