BG online

Intervjui

Kako preboleti stare rane, ljubavi i bolna sećanja?

PISANJE JE POROK KOJI ME LEČI (BOGDAN STEVANOVIĆ BLOGDAN)

„Obloge od mastila“ su priče uz koje ćemo lakše uvideti stvari koje pokreću svet, ali tako ćemo pokrenuti i svet u nama.

Prva knjiga Bogdana Stevanovića BLOGDANA (29) “Obloge od mastila” čine tekstovi koje je publika zavolela na njegovom blogu, ali i neke do sad neispričane priče. Pisana je skoro čitavu deceniju, a prvi tekst je nastao jedne majske noći dok mu je soba bila obasjana svetlošću kompjuterskog monitora, a kroz vazduh se prolamali lagani zvuci Stingove muzike. Njegov blog je za vrlo kratko vreme stekao na hiljade posetilaca i pratilaca a Blogdan postao “glas razuma” svoje generacije, “emocionalnih ranjenika”, buntovnika, ljudi koji veruju da prava ljubav nikad ne prestaje.
-Tokom poslednjih deset godina toliko puta sam odustajao od pisanja da se i sad postidim kad na to pomislim, ali pisanju sam se nekako uvek vraćao. Kao poroku koji leči. Porok – jer shvatam da ne mogu bez njega, a lek jer spasava kad boli- iskren je Bogdan Stevanović Blogdan i dodaje da mu je poslednja strana svake školske sveske bila iškrabana nekim mislima još od trenutka kad je naučio da piše.
-Pisao sam ljubavne poruke i čuvao ih neposlate u mobilnom telefonu od prvog trenutka kad bih se zaljubio, učio sam napamet delove knjiga, pesama, članaka iz novina istog trenutka kad bi me inspirisali. Možda ja nisam verovao u sebe, ali sada znam da svako slovo koje sam ikad napisao jeste verovalo u to da će se jednog dana naći u knjizi.

Sviranje po papiru

Bogdan kaže da danas shvata da slova nikad nije ni čitao, već ih je „disao“.
-Za mene reči nisu skup zvukova, nego melodija. Moja olovka nije sredstvo, već instrument. Njome sviram po papiru za svoju dušu. Na tim stranicama ima slasti i gorčine, starih zabluda i novih ljubavi, okončanih prijateljstava i malo bunta… ali najviše iskrenosti. Iskrenost nije isto što i istinitost. Iskrenost je u duši, a istina negde tamo. Zato ovo nije priručnik niti uputstvo za život, već isključivo lični stavovi o različitim temama koji nisu aksiomi već bi trebalo i poželjno je da se dovode u pitanje.

Ogreban i zagrljen

Ovu knjigu su po rečima Bogdana pisale njegove ruke, ali su je stvorili ljudi koje je na svom životnom putu sreo.
-Od nekih ogreban, od nekih zagrljen – zajednički su me naučili šta je zahvalnost. Zato upućujem jedno sočno, srdačno i večno HVALA svima koji su ikad bili ili i dalje jesu moji saputnici. Svojim prisustvom u mom životu, jedni kao vetar u leđa, drugi kao vetar koji jedra cepa – naučili su me kako se bure preživljavaju.

Obloga za rane i ogrebotine

Rečima kojima su ispisane stranice njegove knjige Blogdan kaže da je sebe lečio previjajući ih kao obloge na ogrebotine koje mu je život napravio.
-Danas, kad su postale mastilo žigosano u hartiju – dajem ih svojim čitaocima da ih previju na svoje ogrebotine. Možda će pomoći- dodaje Blogdan.
Bogdan Stefanović Blogdan je završio Trinaestu beogradsku gimnaziju, a nakon toga je diplomirao na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu – odsek turizmologija. Master studije turističkog novinarstva završio je  na Univezitetu Autonoma u Barseloni. Autor je projekta „Svet dostupan svima“ koji je osnovan sa ciljem da pruži informacije o turističkim destinacijama osobama koje koriste invalidska kolica. Jedan je od osnivača humanitarnog pokreta „Pokaži malo da ti je stalo“. Izabravši ime Blogdan, od decembra 2014. piše istoimeni blog koji je za dve godine okupio više od 100.000 pratilaca.
Bogdan i Vulkan izdavaštvo postigli su dogovor o doniranju dela zarade od prihoda knjige „Obloge od mastila“ u humanitarne svrhe tako da prilikom kupovine svakog primerka pomažete Nurdoru sa 50din. Pre šest godina Bogdan je zajedno sa nekoliko svojih prijatelja osnovao studentski pokret „Pokaži malo da ti je stalo“ čiji je cilj bio da motiviše mlade ljude da učestvuju u humanitarnima akcijama.
-Pravili smo humanitarne žurke po beogradskim noćnim klubovima, akcije po teretanama, šoping molovima i poslovnim zgradama. Novac je skupljan u zaključane NURDORove kutije. Toliko smo bili strastveni u tome da smo završili u Beogradskoj hronici, i gostovali na mnogim televizijama sa nacionalnom frekvencijom (Avala, Happy, Pink, RTS). Pored samostalnih akcija koje smo organizovali za Nurdor, takođe smo uvek izlazili u susret svakome ko nas je kontaktirao u vezi sa bilo kojim detetom koje je imalo nekih zdravstvenih problema. Tako smo 2013. godine uspeli da 800.000 dinara koji su sakupljni na humanitarnom točenju piva na beogradskom Beer festu preusmerimo za Nevenu Janković kojoj je nakon toga uspešno urađena transplantacija pluća u Beču. Pred svaku Novu godinu organizujemo pravljenje paketića za mališane u Nurdorovim roditeljskim kućama ali i za one koji Novu godinu provedu u blnici u Tiršovoj, na okologiji i na Institutu za majku i dete. U nekoliko situacija pomagali smo opremanje roditeljskih kuća, madracima, nameštajem, posteljinom i ostalim stvarima koje su u datom trenutku neophodne. Akcija doniranja dela prihoda od knjige kojoj se pridružio i Vulkan, logičan je nastavak dugogodišnjeg prijateljskog odnosa koji imam sa Nurdorom, njegovim osnivačima i zaposlenima.

Previše lično za internet

Poglavlje knjige „Neobjavljenje priče“ sastoji se od sedam priča napisanih posebno za knjigu koje nisu ni u jednom trenutku bile objavljene na blogu.
-Te priče su nastajale sporadično tokom proteklih nekoliko godina, ali uvek su mi se činile previše ličnim da bi završile na internetu. Zato sam odlučio da neke od tih tekstova odaberem i podelim sa onom publikom koja voli knjige jer se kroz knjige ostvaruje intimniji odnos između pisca i čitaoca. Priča „Na dnu čaše malo mutne vode“ je posvećena mom bratu koji je umro svega nekoliko dana posle rođenja, a priča „Molitva ni za koga“ nastala je u momentu potpunog emocionalnog rastrojstva nakon raskida dugogodnišnje veze. U tom poglavlju ima još mojih razmišljanja o ženskoj lepoti u tekstu „Dečaci koji se nisu igrali Barbikama“ i o smrti u priči „Sutradan“. Teme su vrlo raznovrsne i to poglavlje mi je posebno drago je mislim da je korak dalje za mene kao pisca u otvaranju ka publici, a i čitaocima da pročitaju neke drugačije priče i forme od onih koje su do sad mogli da čitaju na mom blogu.
Bogdan Stevanović Blogdan je uzor mnogim mladim ljudima koji su kreativci i romantici, ljudi od reči i pera.
-Dok sam bio mlađi na pisanje su me inspirisale razne emocije kao što su tuga, bes, razočaranje, bunt, a sad mi se čini da se hvatam za „olovku“ samo kad se emocionalno nalazim na jednom mestu koje odiše stabilnošču, mirom i jasnoćom- kaže Bogdan. –I moja inspiracija se menjala kroz vreme, ali sad kad vratim film vidim da su tekstovi koji su meni najdraži publici bili vrlo nezanimljivi. Izdvojio bih kao najomiljenije priče  „Tek počinjem“, „Belo ogledalo“, „Brat“ i većinu tekstova koje sam pisao o Beogradu. Oni su nastajali sa tog mesta spokoja koje sam pomenuo. Smatram ih bitnim jer u današnje vreme kad svašta oko nas gori, biti neko ko svojim glasom doliva ulje na vatru znači saučestvovati u zločinu protiv čovečnosti. Zato biram da svojim glasom pričam neke druge priče. O ljubavi, o opraštanju, o nastavljanju dalje, o emocijama. Jer svet se menja samo kad počnemo da dajemo na značaju onim stvarima koje svet pokreću, a ne tako što ćemo samo upirati prstom u one stvari koje ne valjaju.

Branka Gajić

 

© by BGonline. All rights reserved

Prijavite se za newsletter BGonline-a! Radite na sebi, tu uvek ima posla!

Ostavite komentar

Komentar

Please Login to Comment.

To Top
PROČITAJTE I OVO:
OTKRIVANJE PRIRODNIH LEPOTA JUGOISTOČNE SRBIJE Prvi Avanturistički festival “Outdoor fest…

You cannot copy content of this page