“Mi smo napravljeni od prošlosti mnogo više nego od sadašnjosti…”
Naša sreća zavisi od naše sposobnosti da dobro živimo sa svojom prošlošću. Ali, kako od naše prošlosti napraviti snagu za budućnost? Autor knjige “Život bez prošlosti” napominje da je važno uspostaviti smiren i plodonosan odnos sa svojim sećanjima koja nisu, kako se često misli, puka zaliha podataka. Naprotiv, neuronauke pokazuju da je pamćenje dinamično i promenljivo. Naša sećanja nisu uklesana u kamen – ona liče na partituru koju stalno iznova tumačimo.
Slatka nostalgija ili gorka melanholija
Naša sreća zavisi od sposobnosti da dobro živimo sa svojom prošlošću, kaže Šarl Pepen u knjizi “Život bez prošlosti” uz podsećanje da sve proizilazi iz naše prošlosti: ono što jesmo, naši kvaliteti i naše mane, ono što nam se dopada ili ne dopada, naši snovi i ambicije, ali i strahovi, strepnje, radosti, kao i tuge, reakcije, naša vizija sveta i naravno, naše navike. U svemu tome prisutna je naša prošlost. Srećna ili nesrećna, naša prošlost nam se stalno vraća u misli, ponekad se i neočekivano pojavi u našoj sadašnjosti, dok smo na poslu, na ulici, kod kuće, prizvana prolaznom senzacijom noseći sa sobom mnoštvo uspomena koje vode u slatku nostalgiju ili gorku melanholiju. I dok bismo želeli da se oslobodimo nesrećne prošlosti i vratimo srećne dane u tome najčešće ne uspevamo.

Uspomene koje nas bole
“Što više želimo da zaboravimo, to više snage dajemo uspomenama koje nas bole. Što više želimo da oživimo prethodne radosti, nostalgija postaje gorča. To je čudna prošlost, nepovratna, ali koja ipak ne prestaje da proganja našu sadašnjost, kao i lica naših pokojnika kada nas pohode Greška bi bila da se smatra da juče pripada samo prošlosti: u stvarnosti, prošlost ne prolazi. Mi smo napravljeni od prošlosti mnogo više nego od sadašnjosti. Svaki proživljeni trenutak žuri da se pridruži prošlosti koja ne prestaje da se širi kao jedro na vetru. U sadašnjosti, mi smo samo u prolazu: što više napredujemo u životu, to smo bogatiji iskustvom, stoga je od suštinskog značaja da naučimo da dobro živimo sa svojom prošlošću, da pronađemo pravu distancu od nje, da bolje upoznamo i razumemo sebe, da znamo šta nasleđujemo, ali pre svega, da izbegnemo da upadnemo u ponavljanje i razmišljanje, poput onih koji žive ne sa prošlošću, nego u prošlosti, koji su ponekad zatočenici svojih neuroza ili ogorčenosti. Bez svetlosti jučerašnjeg dana ne vidimo ništa od sutrašnjice, a to jedro, sve veće i jače, vodi nas ko zna kuda. Naš život nam tada izmiče, a mi postajemo njegovi slepi putnici. Da bismo razumeli kako naša prošlost utiče na nas u sadašnjosti, potrebno je da proučimo kako funkcioniše naše pamćenje jer tu leži naša prošlost: ne iza nas, već u nama…” Šarl Pepen, “Život bez prošlosti”
Knjiga “Život bez prošlosti” insistira na preispitivanju odnosa sa svojom prošlošću. U njoj Šarl Pepen pokazuje da možemo da održimo Slobodan i kreativan odnos sa svojim nasleđem.








