BG online

Intervjui

Ljubav na drugi pogled

SRCE UVEK TREBA DA PRAŠTA I ŽIVI BEZ GORČINE

Iako ima raskošan glas, brojne hitove i mnogo publike koja je voli, u jednom periodu života bila je na ivici da odustane od svega i krene nekim drugim putem, prestane da snima i pojavljuje se u javnosti. Nakon što je prebrodila tu životnu fazu Aleksandra Radović se vratila na pop scenu sjajnim albumom i brojnim hitovima. Nove pesme su dobile sjajne kritike, a ona napominje da je pre svega zahvalna publici, kao i svima  koji su radili na albumu i na bilo koji način učestvovali u tome da ove note i stihovi dođu do srca ljudi.
-Pesme su do mene dolazile polako, tokom prethodnih sedam godina, prilično smo radili na njima, prepravljali ih, popravljali… Ali, postoje i neke koje su me od prvog trenutka ostavile bez reči, kao što je „Samotnjak“. Znala sam već posle prve strofe da ću tu pesmu snimiti i kako će tačno zvučati. Nema tu nekih posebnih stihova koji opisuju baš mene. Tekstovi novih pesama opisuju devojke i žene, pa i muškarce, koji su došli u fazu života kad drugačije gledaju na ljubavi, nekako zrelije i odraslije posmatraju stvari. To su oni koji su uvek spremni da prihvate poraz, ali i da ih ipak ne porazi toliko da ne mogu da ustanu, sastave se i nastave dalje uz neke dobre emocije, nadu i veru da će biti bolje, bez straha, gorčine i patetike.
Aleksandra ne krije da je tokom nekoliko poslednjih godina prolazila kroz različite životne faze,  a u jednom trenutku je čak bila na ivici da odustane od snimanja novih pesama, pomalo razočarana u sistem vrednosti na našoj muzičkoj sceni.
-Mislim da takve faze nisam imala samo ja, već i svi oni koji se bave ovim poslom, koji žele da podare nešto kvalitetnije i bolje u muzici i produkciji uopšte. Dosta mi je delovala tamno naša scena, ali sam prestala da obraćam pažnju na to šta radi većina, šta ljudi nude, kakvu muziku snimaju. Smatrala sam da dugujem i sebi, svom detetu i svojoj publici da ono što osećam i iskažem, pa makar to bila i mrvica u moru nekog šunda. Ima nas još , nisam tu samo ja, ima nas…

Ljubav i praštanje

Nove pesme govore i o ljubavi i praštanju što je Aleksandri veoma važan segment života.
-Praštanje se uči. Mislim da je suština i smisao čoveka da voli i da prašta. Nije mi teško da praštam, ali dok sam bila mlađa bilo je znatno teže. To se vežba i srce se vežba da prašta a samo treba biti uporan i ne dozvoliti da se  gorčina i zlopamćenje zavlači u srce. Onda sve to truje celo naše biće. Trudim se da brzo zaboravim ako me neko uvredi i da nađem opravdanje za onog ko mi j to uradio. Ne dopuštam da se u meni nagomilavaju negativna osećanja i svima preporučujem da vole i da praštaju. Deluje teško, ali u suštini kad čovek malo uđe u to, vidi da takav život jedino ima smisla.
„Živeo kraj“ je pesma sa novog albuma koja je osvojila publiku na prvo slušanje. Da ponekad treba slaviti kraj i da on ne mora uvek biti tužan je ono što Aleksandra s osmehom poručuje.
-I loše i dobre situacije u našem životu su nešto što ide nama na korist. Nekad iz velikog stradanja uđemo u nešto potpuno novo i dobro. Sve ima svoj razlog i svoj smisao. Zato ne treba biti očajan jer je očaj suprotnost nadi i ljubavi. Ako već dvoje ljudi dobro ne funkcioniše u vezi, ko zna šta bi se sve desilo kada bi ostali zajedno još nekoliko meseci ili još nekoliko godina… Kakve bi se tu još situacije nizale.  Ako je kraj, onda je kraj. Treba prihvatiti stvari, razići se u prijateljstvu i ljubavi ukoliko je to moguće jer su ipak to ljudi koji su obeležili neki deo vašeg života. Prema njima ne treba imati negativno osećanje.

Preispitivanje i rad na sebi

Svi se menjamo koračajući kroz život i vreme. Aleksandra kaže da se i sama mnogo promenila, jednim delom i zato što je predano radila na sebi.
-Mislim da svaki loš trenutak  koji nam se desi radi za nas i da ga treba iskoristiti za preispitivanje sebe, videti  zašto je baš tako. Razlog je uvek u nama, ne u nekom drugom. Treba preispitati sebe zašto nam se nešto loše dešava  i čime smo mi doprineli da tako bude. Uvek ćemo ako smo iskreni prema sebi pronaći tu neku nit koja nas vodi do odgovora. Verujem da ukoliko  sebe naoružamo ljubavlju, trpljenjem i strpljenjem, svim tim  plemenitim i dobrim osećanjima, sve će se nekako posloži i doći na svoje mesto. Uvek moramo verovati i znati da nakon loših trenutaka sledi nešto bolje. Nikad ne treba posustajati.

Bez porodice nema ni nas

Aleksandri Radović je veoma važno da ima lični mir. Ona kaže da u „ovom svetu nemira u kojem živimo, buke i života kakav većina nas na žalost vodi, veoma je teško pronaći mir, a još ga je teže očuvati“. Dok neprekidno radi na sebi, oslušuje istovremeno i svoje mane.
-Mislim da sam uspela da ispravim dosta svojih mana, jedna od njih je plahovitost. Više ne reagujem na prvu loptu i u trenutku. Mislim da sam uspela da naučim da „izbrojim do deset“, malo razmislim, pa tek onda odgovorim. Za mene je to velika stvar. Veoma sam samokritična, zameram sebi dosta toga i radim na tome da promenim sve što mislim da nije dobro.
Porodica je, kaže, apsolutno na vrhu liste njenog sistema vrednosti.
-Onog dana kad propadne porodica, propašće i svet. Ja sam odrasla u domu koji je negovao tradicionalne porodične vrednosti. Moji roditelji su u braku punih 50 godina. Vaspitali su nas tako da je porodica stub i osnov svega. Trudim se da to  prenesem i na svoje dete i da se ne obazirem na vreme  u kojem živimo…  jer nije do vremena, do nas je. U svakom vremenu mi možemo biti ljudi.  U svakom vremenu moramo se držati moralnih načela i truditi se da živimo ispravno. Naravno da svako greši. Razlika je samo u tome da li želi da se ispravi i vrati se u neki čist svet u kojem je bio na početku svog života ili želi da ostane u mulju koji je zahvatio većinu zemaljske kugle. Nedelja je dan za porodicu. Za Boga, liturgiju i porodicu. Nedeljom sam uvek na nedeljnoj liturgiji u crkvi sa detetom i mislim da je to najvažnije za zdravo odrastanje deteta, a opet za mir nas odraslih. mislim da u mnogome doprinosi liturgijski život i to redovno učešće u bogosluženjima, barem nedeljom.  Uopšte, nedelja kao dan je nešto što treba da ostane sveto zauvek i da kao takvo ostane u sećanju i pamćenju svoj našoj deci, da bi isto to mogli da prenose i na svoju decu jednog dana.

Branka Gajić

Aleksandra Radović- Gde se izgubila ljubav?

© by BGonline. All rights reserved

Prijavite se za newsletter BGonline-a! Radite na sebi, tu uvek ima posla!

Ostavite komentar

Komentar

Please Login to Comment.

To Top
PROČITAJTE I OVO:
„Dnevnik srpske domaćice“, roman Mirjane Bobić Mojsilović koji do sada…

You cannot copy content of this page