BG online

Intervjui

Život u najlepšim godinama

VOLIM DA UGAĐAM SEBI (Gorica Nešović)

Ona je radijska zvezda 21. veka, pričalica i pametnica koja savršeno funkcioniše u tandemu sa kolegom Draganom llićem. Sa Goricom Nešović možete satima pričati o svemu. Ona zna kako se pripremaju fantastična jela bez mesa, kako se neguje cveće, sređuje kuća (ali tako da se dok to radite ne umorite). Odavno je naučila kako treba voleti sebe, negovati se i lečiti prirodom, ugoditi sebi, ali i drugima.  Već petnaest godina se budi pred zoru i dok nam otkriva da radijski voditelj ima simptome nervnog sloma svaki put pre nego se upali lampica u studiju koja mu daje znak da je u programu, napominje da ipak u svom poslu neizmerno uživa i radi ga sa mnogo ljubavi i lakoće.goricaNesovic

Kako sam se prepolovila

Do pre nekoliko godina Gorica je kao i većina žena bila rešena da skine višak kilograma za koje je, kako kaže, verovala da se nekim čudom neprekidno “lepe” za nju.
-Nisam znala šta je uzrok tome pa sam krenula u potragu za odgovorom i rešenjem. Prvo se ispostavilo da su metabolički procesi bili zakrčeni. Nema te dijete koju do tad nisam isprobala, počevši od Majo dijete od koje sam pala u nesvest, preko kupus dijete, un dijete, jedino nisam jela po Atkinsu jer je tu na jelovniku mnogo mesa koje ne varim najbolje. Bila sam i na pilotskoj dijeti, ali voda i nadutost nisu prestajali. U to vreme sam otkrila jogu i počela redovno da vežbam. Kod joge koju upražnjavam  nema stavljanja noge za vrat, već sve podseća na vežbe oblikovanja gde je važno da mišić bude u određenoj pozi kako bi pravilno radio. Marija Jakšić me je “rasturila” masažom od temena do malog prsta na nozi, koja je bila toliko bolna da sam mislila da će komšiluk zvati policiju, koliko sam vrištala. Ja sam tad pre svega odlučila da se pozabavim sobom! Išla sam i na akupunkturu, pravila sebi živu hranu, ali mi nije prijala. Nisam odustajala i neprekidno sam tražila ono što je za mene dobro.
Prvo su drugi, pa tek onda ona primetili da je počela da splašnjava. Posle svih dijeta i pokušaja, njeno telo se oslobodilo velike količine vode, a 2 do 3 meseca nakon što je promenila način ishrane Gorica se “prepolovila”.
-Pre toga sam jela jednom dnevno. Lekar mi je rekao da zamislim da postoje dve Gorice i da sam ja tu drugu Goricu maltretirala 10 godina jer joj nikad nisam dala da jede, a ona se plašila da će biti gladna i onda čuvala svoje zalihe. Tad sam dobila instrukcije da jedem šest do sedam puta tokom dana, da hranu sebi stavljam u male činije, one kao za puding. Nisam uspevala da sve to postignem ali sam promenila od tad mnogo toga.
Osnovu Goričine ishrane danas čine povrće i pirinač, a tek ponekad pojede parče mesa.
-Pirinač pripremim kao đuveč. Izdinstam praziluk, beli luk, dodam kari i kurkumu odmah na početku da puste esencijalna ulja, pa dodam u to pola paprike, tikvice, svaki put  drugačije povrće u zavisnosti  od toga šta imam u frižideru. Hranu koja je kaloričnija trudim se da pojedem do 14h kako bi se sve to posle svarilo. Poslepodne jedem lagane obroke. Nikad ne jedem jednolično, a kad su mi na tanjiru pirinač, povrće, parče belog sira  to je gozba i ne treba mi meso. Naučila sam da jedem po malo, nisam gladna . Kad se sve sabere sada više jedem količinski nego onda kad sam imala sve te probleme. Malo više šetam. Svako treba sebi da smisli neku fizičku aktivnost koja mu prija. Ženama kažem da krenu peške kod drugarice, da stegnu zadnjicu,  isprave se, a posebno naglašavam da je veoma važno pravilno sedeti, na sedalnim kostima, sa pravim leđima, kako bi organi mogli lepo da nam rade. Samim tim i varenje i celokupno zdravlje vam je bolje.

Kurkuma- začin koji leči

Svi koji se ne osećaju dobro u svojoj koži treba, moraju i mogu da preduzmu nešto da tako više ne bude, poručuje Gorica.
-Bitno mi je da budem zadovoljna kad se pogledam u ogledalo ili kad sedim sama sa sobom. Ja sam u to vreme kad sam se pozabavila sobom čvrsto odlučila da probam sve redom dok ne nađem rešenje. Ne može preko noći ništa da se desi i onaj ko veruje u instant rešenja je u velikoj zabludi.
Danas Gorica zna odlično svoju formulu za zdrav život. Ponekad sa uživanjem  pojede pola table čokolade, ali pre podne i ne svakog dana. Uživa u raznolikosti ukusa, aroma, mirisa, boja, začina koji ispunjavaju njen kulinarski svet. Gorica nam je otkrila i recept za dobro zdravlje koji je dobila od Indijaca.
-Svako jutro dok mi se kuva kafa umutim pola kašičice kurkume sa jednom kašičicom meda. Kad to pojedem pijem kafu i doručkujem. Kurkuma umiruje sve upalne procese, blagotvorna je za ceo organizam, a ja je odavno stavljam zajedno sa malo karija u svaki svoj pirinač ili jela sa povrćem. Ove začine ubacim u jelo na početku kuvanja, tokom dinstanja kako bi pustili svoja esencijalna ulja. Tokom poslednje dve godine, koliko svako jutro uzimam kurkumu, nisam se nijednom prehladila, a nekad sam kašljala kao da imam tuberkulozu. Imala sam ranije čir koji mi je zadavao probleme, ali je on vremenom nestao i verujem da je kurkuma tome doprinela.

Samopouzdanje u 40-im

U svojoj 46. godini Gorica Nešović je konačno tačno znala šta želi od sebe i drugih. Tad je odlučila da napusti posao u velikoj kompaniji. Bilo je to pre nešto više pd pet godina koliko sa kolegom Draganom Ilićem ima privatnu produkciju.
-U 40-im već imaš neko samopouzdanje, a posle 45. kad žena uđe u takozvanu perimenopauzu, pripremu za menopauzu, kad joj je dete već veliko (moj sin ima 21 godinu), ima više vremena za sebe, fizički manje posla oko dece, pa onda podvlači crtu, pogleda unazad i sagleda šta je sve uradila, osvrne se na ono dobro i loše. Tako sam i ja ukapirala da sam došla do zasićenja i da mi treba novi adrenalin. Ja bez entuzijazma ne funkcionišem. Shvatila sam šta bi trebalo da promenim i nisam se plašila da napravim taj korak. Nije lako prelomiti, ali ako napraviš plan i očekuješ da će ti biti bolje, siguran u to da investiraš sebe imaš bolju perspektivu od one tokom davljenja u jednoličju ili zasićenju. Tad si motivisan da radiš i misliš više i preuzmeš odgovornost za postupke. Meni se to svidelo.
Trebalo je tad da svojim snagama dokaže sebi da može da živi od toga što su zamislili, a bilo mi joj je jasno da ako ne proba neću nikad ni znati da li je sve to moguće.
-Verovala sam u Dragana i mene i u našu poslovnu priču. Uvek imaš one koji su preplašeni  i pitaju se kako će sve biti, ali ja ne dozvoljavam da oni utiču na mene. Uvek će biti onih koji će te odvraćati od ideje i terati te ka “sigurici”. Do tad sam imala utisak kao da kopnim, tražila sam gde ću da potrošim svoju energiju. U to vreme smo imali popularnost, slušanost. Preuzela sam odgovornost i to mi je bila velika inspiracija. Uvek sam bila čvrsto na zemlji. Intuicija mi je jaka, sledila sam je i sve mi je bilo uzbudljivo, ali ne i stresno. Hrabrili smo jedno drugo, a oboje smo po prirodi optimisti.

Pedesete – najlepše godine

Pred problemima Gorica nikad ne kuka, već odmah sagledava sva moguća rešenja. Slušaoci je vole i zato što o svemu ima stav, u “sve se razume”, svestrana je, mudra i sve naziva pravim imenom.
-Nikad nisam išla u psihološke radionice i savetovališta, a sve što sam čula od ljudi koji se time bave dok sam s njima na radiju razgovarala već sam znala i primenjivala. Uvek me je zanimalo kako da se što bolje osećam u svojoj koži- mentalno, emotivno, fizički. Nisam euforična osoba. I kad je bolno i lepo ja nisam previše ni u patnji, niti se gubim od sreće. Sad mi ni moje godine to ne  dozvoljavaju. Kao klinka sam htela da menjam svet, pa sam tad kad sam bila tužna tri dana plakala, a kao srećna bih skakala do plafona, ali to je normalno u 18-oj- priča Gorica.- Sad sam u najlepšim godinama. To je kao kad staviš naočare, pa ti je sve jasno. Nema iščuđavanja kad se nešto desi.

Horor bajke

Gorica Nešović živi sa dvadesetjednogodišnjim sinom. Sedamnaest godina sve odluke donosi sama. Kaže da nekad pogreši, ali da je s godinama sve manje pogrešnih odluka. Sa bivšim suprugom je u odličnim odnosima, čak i rade zajedno.
-Ako je neko s nekim bio u braku, to prvo govori da je moralo u tom braku da vam bude i dobro. Pa, ne mogu ja kao neka budala da pljunem u te godine. Kad prođu oluja i nemiri, pogotovo kad imate zajedničko dete, sve se stiša i bude dobro. Ja njega znam tolike godine i ne mogu da se pravim da ga ne poznajem. Znam mu vrline i mane, a svi se razlikujemo kao ljudska bica i s godinama sazrevamo.
Nema osobe koja nije doživela patnju, tugu, bol, ali ono što je karakteristično za ove prostore je što na tu temu niko nema podršku.
-Nismo u školi imali od koga da čujemo šta se dešava s nama i oko nas i kad nam ugine mačka. Pričali su nam bajke o Ivici i Marici, a u svakoj od njih je zla maćeha koja je Ivicu htela da ispeče, sve je to neki horor. Jedino je Mala sirena imala majku, a ostali su bili bez nje ili sa zlom maćehom. Takve su sve Andersenove bajke, valjda pisane s ciljem da se deca navikavaju da postoje oni kojima nije sve baš najbolje u životu. Ježim se od činjenice da su ljudi od nemoći da nešto promene postali pakosni, zavidni i neprekidno ogovaraju druge. Hejteri vole da napakoste, a mediji koji su u tom fazonu pišu samo o strahotama i crnim prognozama, sa naslovima koji nas samo uznemiravaju. Onda se upitam da li smo se svi pretvorili u ljude koji očajnicki žele samo da ih nešto šokira.

Podsetnik za sreću i nove cipele

Pogađa je i to što su se ljudi otuđili, uglavnom komuniciraju putem telefona i društvenih mreža, a sve se manje viđaju. U njenom svetu i najbliskijem okruženju su uglavnom prijatelji iz gimnazije i s početka radijske karijere.
-Mnogi uglavnom rade do 5 ili 6, tek uveče dođu kući. Ako imaju decu, dok se pobrinu oko njih nemaju vremena ni za sebe, a kamoli za druge. Kad ih pitaš kad ćemo se videti te osobe obično ne znaju ni kako se zovu.  S druge strane, svi od nekoga nešto očekuju, a ljudi su strašno umorni.  Uživo se sve manje viđamo, sa drugaricama se čujem mesecima telefonom, ali se ne viđamo. Umorni su svi, najviše od iščekivanja kad će biti bolje. Godinama nas lože, a godine nam prolaze u kombinovanju kad ćemo da pravimo klot pasulj, a kad piletinu, da platimo račune i onda se umorimo od dnevne rutine koja nije normalna.
Gorica ima običaj da piše podsetnik i svoju listu želja, pa tako sebe istovremeno podseća, motiviše i hrabri.
-Svašta tu piše, od toga da  želim da budem srećna, do toga da želim da kupim cipele, provedem se, budem odmorna… Onda napravim uži izbor liste želja, šta je realno, šta mogu sad, a šta za dve godine.
Jedan od njenih predloga kako da kvalitetno provedemo vreme sa mnogo dobre energije i malo novca je odlazak u okolna mesta na izlete.
-Nas troje, četvoro je svakog vikenda odlazilo u neko mesto blizu Beograda u kojem nikad pre nismo bili. Sednemo tamo da popijemo kaficu, ponesemo sendvič, ne moramo da jedemo u restoranu, ali se zato družimo, prošetamo. Nikad nisam bila u Rumi, Sremskim Karlovcima, a mnogo je lepih mesta u blizini koje nikad nismo videli. Nije bitno gde si nego s kim si i da se ne razvlačimo po kući.

Najzdravije je buđenje pre 6 ujutro

Iako se budi pre svojih komšija, prijatelja, nekad i pre petlova, Gorica kaže da je to kako ona spava apsolutno zdravo i najbolje za organizam. Kad se vrati sa jutarnje smene odrema tokom poslepodneva ali je pre ponoći uvek u krevetu.
-Kažu da je najzdravije da se probudiš do 6 sati. Od 4 do 6 se bude svi organi. Ako se probude, oni to urade bez obzira da li ti spavaš. Oni rade, a mozak spava.  Posle se probudiš nervozan, umoran,naduven… Ali, ja se oko 4h  budim sa mojim organima.
Kao i svako ko dugo živi po svojim pravilima, osećaju i potrebama Gorica kaže da ima svoje rituale i potrebe kojih se ne bi odrekla.
-Ja ugađam sebi, pijem kafu kad mi se pije i sa kim hoću, uživam u njoj i kad sam sama. Kad si niz godina sam možeš i da biraš s kim ćeš da piješ kafu. Navike se menjaju. Bar ih ja menjam. Volim promene. Ljudi koji dugo žive sami mnogo ugađaju sebi. Volim da mi bude lepo, da biram sebi društvo, da mi kafica bude lepa,  da ne zavisim ni od koga, a kad bih upoznala nekog s kim bih delila navike ne bih imala problem da se uklopim. Bitno je da je tebi dobro, ali ne egoisticki, već da znaš šta hoćeš i ne ugrožavaš okolinu. Šta ću ja svom detetu nadrndana? Moram da napravim sebi ritam da bi svima oko mene bilo dobro.

Ljubav posle šamara

Nakon zdravstvenih tegoba od pre nekoliko godina Gorica je odlučila da sebe pazi i čuva mnogo više nego nekad. Kaže da joj više ne pada na pamet da ponavlja stare greške i ide u mnogim stvarima do granice izdržljivosti.
-Sve što radim, sada radim do granice prijatnosti. Kad krenem da sređujem kuću malo pijem kafu, malo se razvlačim, pa nešto obrišem, pa to ostavim, malo gledam tv, pa usisam jednu sobu i kad vidim da ću se uskoro umoriti skuvam sebi čaj ili kafu. Ne žurim nigde, nemam zakazano kad moram da završim, ne želim da se umorim, da na kraju dana kažem da me sve boli jer sam ceo dan radila.
Dok dozira fizičke aktivnosti, osluškuje svoje telo. Više sebi ne dozvoljava da se sa pijace vrati sa prepunim kesama i torbama.
-Žene bi volele da ugode ukućanima pa se natovare preko svake mere i na kraju one najviše ispaštaju. Ja odem subotom na pijacu, znam šta je hitno i to tad kupim, a sutra odem po nešto drugo. Subotom je to voće, povrće, a nedeljom cveće.
Ono što mnogi zaboravljaju je da treba negovati ljubav prema sebi i Gorica se sa tim slaže i stalno podseća na to da nije egoistično brinuti o sopstvenom biću.
-Mi ni ne razmišljamo o tome da bi trebalo da volimo sebe, nismo sebi u vidokrugu, to se desi tek kad nam nešto zafali. To je posledica vaspitanja, tempa života. Ljudi rade dva posla, vuku decu, ali i moraju da misle na sebe. Ako to ne rade, obično ih nešto ošamari, pa se zamisle i uplaše. Ja sam u trideset i nekoj operisala žučnu kesu i tad se zapitala  šta će moje dete bez mene, ako budem polusposobna, to ne sme da se desi! To što će nama biti dobro nije egoizam već briga o sebi. Ako to ne radiš razbolećeš se, kao kad nosiš kratke rukave u sred zime. Naravno, razbolećeš se. Ja znam da moram da se potrudim da mi bude dobro, nije dovoljno samo verovati u to. Sudopera će biti čista ako je oribaš. I posle održavaš. Ako sebi kad se pogledaš u ogledalu kažeš “ne volim te takvu” treba da se menjaš. Kad je kuća u džumbusu ne možeš da sediš i plačeš, već treba da zasučeš rukave, pospremiš i onda uživaš u tome kako ti je lepo.

Branka Gajić

Foto: Sanja Rajković

© by BGonline. All rights reserved

Prijavite se za newsletter BGonline-a! Radite na sebi, tu uvek ima posla!

20 komentara

20 Comments

  1. Zoka

    14/05/2016 at 09:34

    Genijalno

  2. Danica

    14/05/2016 at 17:25

    Zaista lep tekst i slazem se sa Goricom u svakoj recenici:)

  3. Nadežda

    14/05/2016 at 17:30

    Vrlo poučan, koristan tekst za žene u “najboljim godinama” i pre svega ohrabrujući, podsticajan i umirujući istovremeno.
    Veliki pozdrav od istomišljenice sa prelepih 50 godina:)

  4. Zoja

    15/05/2016 at 10:49

    Citam ovaj tekst, nedelja je pre pre podne, pijem kaficu i uzuvam. Hvala, Gorice!!!

  5. zorka

    15/05/2016 at 14:03

    Hvala Gorici na savetima.Njen izgled joj ide u prilog.

  6. goran

    18/05/2016 at 18:22

    Divna i pametna zena…

  7. Vesna

    25/09/2016 at 14:27

    To je to,bez mnogo filozofiranja,dzumbus u kuci ili u glavi se nece sam srediti,moraju se zasuci rukavi.

  8. Gordana

    02/11/2016 at 22:37

    Obozavam Goricu! Zbog nje i “Budjenja”, svako jutro ustajem u 6 h. Veliko hvala toj divnoj zeni!

  9. Andjelija

    13/11/2016 at 16:19

    Prelep tekst,tako lagan smiren!Hvala Gorice <3

  10. Mina

    25/11/2016 at 11:18

    Njena lepota i harizma je u njenoj jednostavnosti.

  11. Dejana Stojaković

    29/12/2016 at 22:40

    Svaka čast, Gorice! Mojih 49 godina i zdravlje govore Vama u prilog, jer razmišljamo i delujemo slično. Hvala Vam na divnom i iskrenom tekstu! S poštovanjem, Dejana

  12. Mila

    23/01/2017 at 23:10

    Ne volim je ,duvise je ostrascena ,ideoloski obojena!

    • Mare

      02/02/2017 at 22:29

      Sta tu ima da se ne voli!

  13. Gorica

    28/01/2017 at 15:44

    Pametna žena i samo ime joj daje toplinu duha i pameti,bravo za Goricu.Budi uvek srećna i ponosna na sebe.

  14. Mare

    02/02/2017 at 22:32

    Divna i pozitivna zena, od koje se dosta toga moze nauciti! Divan clanak!

  15. Milena mitić

    19/03/2017 at 11:45

    Gorice, po ovome što ste rekli, Vi ste u dubini duše sama, tužna i da ostavljena je žena bez potpore, borite se ali ipak lažete sebe.

    • Dalajla

      07/04/2017 at 23:56

      Možda je sama ali ne i usamljena..
      Žena zadovoljna sobom uživa u samoći.
      Inače.. u drugima prepoznamo i vidimo ono što nosimo u duši:)

  16. Lj

    05/04/2017 at 23:32

    Gorice, svaka cast!
    I svratite u Rumu, obradovacete nas :-))

  17. Radmila

    08/04/2017 at 08:09

    Da,covek je najcesce sam sa svojim mislima,obavezama,potrebama,ostvarenim, neostvarenim,kupljenim _ne
    kupljenim stvarima,zapocetim i zavrsenim obavezama,osecajem da nesto moze ili ne moze da savlada ili dostigne bilo da je to materijalno ili emotivno.
    Bitno je da shvati da iz te samoce moze da izadje ako sebi isplanira vreme i ne dozvoli da ga problemi”ruse”,vec da trazi nacin kako da ih resi.Iako nekada to ne bude resivo u prvom trenutku,stvari koje cine zivot normalnim budu resne.
    Zivot i jeste svakodnevno resavanje problema.
    Takvu Goricu i vidim a takve su i mnoge zene koje ne daju da ih zivot “davi” vec”plivaju” u njemu.
    Pozdrav za zene i majke borce.

  18. Suncica

    15/04/2017 at 08:08

    Gde se mogu naci ovakve zene za druzenje? Ja vec godinama ne mogu da naidjem na ovako jednostavnu, mudru, iskrenu osobu, na osobu koja “s 2 noge stoji na zemlji”. Ono sto sam poznavala, sve se promenilo do suste suprotnosti! Veliki pozdrav za Goricu.

Komentar

Pritisnite ovde da biste odustali od odgovora.

Please Login to Comment.

To Top
PROČITAJTE I OVO:
Sve je više uspešnih, pametnih, situiranih i lepih žena, koje…

You cannot copy content of this page