Želeo sam da osetim njegove misli i u snu
«Odmah sam obišao svaki kutak sobe i proveo desetak minuta gledajući kroz prozor. Zaspao sam brzo, ali sam prethodno pustio audio knjigu sa čitanjem Tesline autobiografije, koja se vrtela na telefonu sve do jutra. Želeo sam da na tom mestu njegovog života i smrti osetim njegove misli i u snu.» (Viktor Lazić)
Na 33. spratu njujorškog hotela živeo je 10 godina čovek brilijantnog uma i nesvakidašnje biografije Nikola Tesla. Naš poznati putopisac, hroničar svetskih daljina, naroda, predela, knjiga, zaljubljenik u istoriju i lekcije koje istorija daruje je ostvario svoju veliku želju i prenoćio u sobi Nikole Tesle.
Nikola Tesla je živeo u hotelu «Njujorker» od 1933. godine pa do svoje smrti, 7. januara 1943. godine. On se i upokojio u sobi koju sam posetio, priča nam Viktor Lazić nakon povratka sa putovanja koje će dugo pamtiti.
-Za mnoge je Tesla samo genijalni naučnik kojem se svet divi, poneko za stepen više jer dublje razume značaj njegovih pronalazaka. Samo je za nas, Srbe, Tesla je više čovek nego naučnik. Naša krv i meso, naše srce i duša, naš rođak i predak. Zato sam i ja došao ovde, ne samo zato što mu se divim, već što ga osećam kao deo sopstvenog bića- kaže Viktor Lazić. -Meni je Tesla možda za nijansu više blizu nego drugima zbog Muzeja knjige i putovanja Udruženja Adligat i činjenice da sam za zbirku muzeja uspeo da nabavim originalna pisma koja je Tesla napisao u ovoj sobi kada je čuo da je Mihailo Pupin teško oboleo i da je smešten u bolnicu. U pismima traži od jugoslovenskog konzula Radoja Jankovića da poseti Pupina u bolnici, što se kasnije i dogodilo, pa ti redovi dirljivo svedoče o odnosu dvojice srpskih velikana pred Pupinovu smrt. Takođe sam uspeo da nabavim originalni ček ispisan u ovoj sobi, ček kojim je Tesla raspolagao novcem koji je dobio na ime penzije Kraljevine Jugoslavije. To mu je bio najdraži novac, kako je jednom izjavio, jer je dolazio od njegove države- otkriva Viktor Lazić u razgovoru za BGonline.
Elegantan kao Tesla
Nakon birokratske komplikacije koja je trajala nekoliko sati Viktor je ušao u hotelsku sobu u kojoj je živeo Nikola Tesla.
-Znao sam da je Tesla odbijao da se sastane sa ljudima koji nisu pristojno obučeni, pa sam za ulazak u sobu, iz poštovanja, obukao sako. Tesla fascinira ne samo kao naučnik, već kao jedinstvena i snažna ličnost. O tome se mogu napisati tomovi knjiga. Njegov san da svima podari neograničenu besplatnu energiju koja je inače puna vasiona, zar to ne bi trebalo da je san svih nas?, priča Viktor.
Viktorov život je ispunjen neverovatnim avanturama, pa će tako i noć u sobi u kojoj je živeo Nikola Tesla biti upisana u ovu vrednu listu životnih događaja za pamćenje.
-Pola dana sam potrošio pokušavajući da se čekiram, da bi na kraju uveče tri sata bez prekida pokušavao da rešim birokratsku zavrzlamu u kojoj sam se našao samo zato što je moja supruga platila sobu. Tražili su da prođe birokratsku bezbednosnu onlajn proveru kako bi bili sigurni da nije u pitanju ukradena kartica, a program iz nepoznatih razloga nije davao zeleno svetlo. Ne znam ni sam šta se dogodilo da je na kraju, u jedan posle ponoći, kada sam već pomislio da ću spavati na ulici, program uspeo da odobri čekiranje. Zbog toga je osećanje umora, potpune iscrpljenosti ali i velikog zadovoljstva jer sam dobio nešto što sam već mislio da je nemoguće, preovladavalo. Iako mi se veoma spavalo, odmah sam snimio nekoliko videa, uključujući ulaz. Odmah sam obišao svaki kutak sobe i proveo desetak minuta gledajući kroz prozor. Zaspao sam brzo ali sam prethodno pustio audio knjigu sa čitanjem Tesline autobiografije, koja se vrtela na telefonu sve do jutra. Želeo sam da na tom mestu njegovog života i smrti osetim njegove misli i u snu.
Soba je renovirana i za moj ukus previše nova. Draže su mi bile šetnje hodnicima i naročito vožnje liftovima koji su još uvek ostali autentični, imaju patinu i starinske ukrase iz Teslinog doba. Ulazni zlatni hol hotela sa velikim sjajem je naročito autentičan i tu se Tesla najbolje može zamisliti.
Kakav je pogled sa Teslinog prozora?
Veći deo sobe je okrenut gradu sa velikim prozorima koje nažalost nije bilo moguće otvoriti. Dva prozora imaju drugačije poglede – sa jedne strane su druge zgrade izuzetno blizu, a sa drugog prozora se vidi grad u daljini i ulica duboko ispod. Soba je na 33. spratu i pogled se mnogo razlikuje tokom noći, kada su sve zgrade osvetljene, čini se kao da su ukrašene sa milion svitaca i ujutru kada grad počinje da se budi i gradska vreva u daljini (dubini) svedoči o milionima vrednih mrava koji jure na posao i izvršavanje raznih svakodnevnih zadataka. Pa ipak sve to bledi i kao da postoji samo u daljini, a pred mojim očima je sve vreme Teslina bela golubica zbog koje sam toliko i želeo da otvorim prozor.
Kažu da prostorije čuvaju energiju onog koje je nekad u njoj živeo…
Verujem da neki trag ostaje. Možda maleni portali ka tim ljudima, njihovim dušama. Možda ti portali nisu ka drugim svetovima, već su ka nama samima, jer nas ta mesta inspirišu da budemo bliži sa ljudima koje volimo, cenimo, kojima se divimo. U trenutku najvećih problema sa čekiranjem, posle više od tri sata natezanja, kada sam već odustao od spavanja u sobi i bio ubeđen da će mi rođendanski poklon biti noćenje sa prosjacima, pomislio sam da možda Tesla ne želi da noćim u njegovoj sobi. Doživeo sam kao neku vrstu poruke što je baš u trenutku kada se u meni javila ta misao, recepcionar je pozvao moje ime sa ključevima od sobe.
Vredni i emotivni rođendanski pokloni
Na pitanje da li je ovo najoriginalniji i najvredniji poklon koji je dobio Viktor otkriva da je pre nekoliko godina dobio na poklon jedan dokument ispisan rukom na pergamentu sa potpisom izuzetno značajnog vladara iz 14. veka što mu je ubedljivo najvredniji i najneobičniji poklon koji je ikad dobio.
-Pošto vodim Udruženje Adligat i Muzej knjige i putovanja za rođendane sam često dobijao izuzetne retkosti – na primer originalna pisma Save Šumanovića Rastku Petroviću od Danice i Vere Leko, knjigu na najkvalitetnijoj kineskoj svili, poklon Nevenke Tadić itd. To su sve toliko značajni ali i dirljivi darovi jer pokazuju koliko poverenje ljudi koje volim imaju prema meni.
Već nekoliko godina Viktor rođendane provodi na neobičnim mestima.
-To je poklon koji dobijam od porodice, a na neki način ga dajem i sam sebi, jer sam biram destinacije. Tako je spisak mojih rođendana ujedno spisak magičnih mesta planete. Rođendane sam slavio u vulkanima, sa ajkulama pod vodom (inače sam ronilac), u prestonici Hetitskog carstva Hatuši, u džunglama sa plemenima Latinske Amerike ali i na Akropolju, Panamskom kanalu, Kopakabanima, Sejšelima… Važno je novo iskustvo, da se sa novim godinama obogatim lepotom prirode, znanjem, stvaranjem. Zato nema mnogo smisla govoriti o najvećem poklonu, pa čak i najneobičnijem – svaki je poseban, kao što su posebna mesta koja sam posetio, kao što su posebni ljudi koji su mi pomogli da baš tamo budem na moj rođendan.
Avanture i ljubav u knjigama
Viktor nikad ne prestaje da piše i sve što mu se dogodi materijal je za neku novu knjigu. Da li će se tekst o mom noćenju u Teslinoj sobi naći u kompilaciji sa više raznih putovanja ili će ovo putovanje dobiti posebnu knjigu, da još uvek ne zna. Svoja putovanja pretače i u knjige uz koje čitaoci mogu da zajedno sa njim otputuju na daleke destinacije pa su tako aktuelne knjige o Sudanu i Keniji sjajan izbor za one koji žele da na ovaj način vide, osete i upoznaju mnogo toga.
-Savane, lavovi, zebre, slonovi, nosorozi, žirafe i četrdeset četiri naroda koji naseljavaju Keniju simbolom celog afričkog kontinenta su nešto što će otkriti u knjizi «Kenija – damari divljine». Kenija je puna iznenađenja na svakom koraku sa svojim napuštenim gradovima stare i slavne svahili civilizacije, nanizanim perli poput dugačkoj ogrlici celom dužinom obale. Zemlja sedam puta veća od Srbije puna je opasnosti, ali i lepota koje neprestano iznenađuju strana. Kako me je Kenija promenila, kojim znanjima i bogatstvom me je zadužila za ceo život – napisao sam u knjizi „Kenija – damari divljine”. Prešao sam osam hiljada kilometara od krajnjeg severa do krajnjeg juga Sudana i zavoleo sudansku pustinju i te ponosne, hrabre i čestite ljude koji su me naučili šta znači gostoprimstvo. Četiri i po hiljade godina burne prošlosti o kojima se svet malo približili su mi dobrodušni Sudanci, koji u mojoj duši i danas svetle kao zvezde nad širokom beskrajnom pustinjom. Sudan je tokom srednjeg veka bio jedna od najvećih pravoslavnih država sveta. Danas postoji zajednica Sudanaca toliko vezanih za Srbiju da se sa pravom nazivaju srpski Sudanci. Knjiga „Dobre duše Sudana” nastala je u dahu, na početku novog građanskog rata koji je raselio većinu Sudanaca, kao zahvalnost ljudima koje sam tamo sreo i koje smatram najboljim ljudima na planeti, ali i kao odraz divljenja kulturnom blagu kojem nema premca- kaže Viktor Lazić.
Branka Gajić
Foto: Privatna arhiva Viktora Lazića
Knjigu „Dobre duše Sudana“ po ceni od 1399 dinara + troškovi dostave možete poručiti telefonom 066060820 ili putem porudžbenice:
© by BGonline. All rights reserved
