Emocionalno nedostupni partneri često nisu loši ljudi. Oni su samo naučili da se od emocija štite povlačenjem, kontrolom ili ignorisanjem osećanja jer su u svom ranom iskustvu možda doživeli da su emocije previše bolne, rizične ili nepoželjne. Problem nastaje kada se u vezi jedna osoba otvara, traži povezanost i sigurnost, a druga to ne ume da pruži.
Kako to izgleda u praksi?
• Partner ne pokazuje interesovanje za tvoje emocije.
• Izbegava razgovore o vezi.
• Osećaš se kao da stalno tražiš njegovu pažnju i prisustvo.
• Osećaš se usamljeno i kada ste zajedno.
• Trudiš se više nego što dobijaš zauzvrat.
Kao što dr Heler piše u knjizi “Moć privrženosti” :„Možemo se osećati kao da ne zaslužujemo ljubav i upravo tada ostajemo tamo gde nas ne vide i ne čuju.“
U takvim vezama, često se aktiviraju naši duboki unutrašnji obrasci osećaji da nismo dovoljno dobri, da moramo zaslužiti ljubav, da će nas, ako pokažemo slabost, partner napustiti.
Dobra vest je da obrasci privrženosti nisu nepromenljivi.
U knjizi “Moć privrženosti” dr Heler kroz praktične vežbe, primere i neurobiološke uvide uči čitaoce kako da:
• prepoznamo svoj stil privrženosti (sigurni, izbegavajući, anksiozni ili dezorganizovani),
• povežemo ga sa svojim detinjstvom i ranama,
• naučimo da postavimo granice, tražimo ono što nam je potrebno i izlazimo iz toksičnih obrazaca,
• i konačno stvorimo zdraviji odnos prema sebi i drugima.
Kao što kaže i dr Peter Levin u predgovoru ove knjige:
„Naš sistem sigurne privrženosti biološki je u nama. Naš zadatak je da otkrijemo šta ga blokira i naučimo kako da ga probudimo.”










