“Homo psihijatrikusi su bića koja sopstvenu suštinu sve češće traže u dijagnozi”(doc. dr Milutin Kostić)

“Homo psihijatrikus: dijagnoza kao identitet” psihijatra doc. dr Milutina Kostića je knjiga u kojoj analizira uzroke, posledice i način na koji psihijatrijske dijagnoze postaju deo identiteta čoveka što se posmatra kroz četiri dijagnostičke grupe i posebnosti u interakciji dijagnoze i identiteta za svaku: depresija i anksioznost, autizam kod odraslih i ADHD, zavisnost, rodna disforija.
Putovanje kroz sopstvene sumnje
Knjiga “Homo psihijatrikus: Dijagnoza kao identitet” predstavlja duboko lično putovanje jednog psihijatra kroz sopstvene sumnje. Analizirajući uzroke, posledice i načine na koje psihijatrijske dijagnoze postaju deo identiteta, autor vodi čitaoce u srce paradoksa savremenog doba – društva koje sve više govori o mentalnom zdravlju, a sve manje ga razume. Iskrena, pronicljiva i uznemirujuće aktuelna, ova knjiga otkriva kako postajemo homo psihijatrikusi – bića koja sopstvenu suštinu sve češće traže u dijagnozi.

Doc.dr Milutin Kostić, specijalista psihijatrije na Institutu za mentalno zdravlje i docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, doktor je nauka iz oblasti molekularne medicine, jedan je od osnivača podkasta “Dva i po psihijatra”, a kao Fulbrajtov stipendista je proveo 10 meseci u Bostonu kada je i napisao knjigu “Homo psihijatrikus: dijagnoza kao identitet”. Prvi je autor rada koji izučava pristup opreznog praćenja u depresiji.
Neprijatna osećanja mogu biti korisna
“Imamo problem sa modernom idejom da su neprijatna osećanja loša. Nisu loša, samo su neprijatna, a to je velika razlika. Neprijatna osećanja mogu biti veoma korisna, kao što smo pomenuli u poglavlju o depresiji. Ako osoba ne oseća sramotu ili krivicu za svoje postupke, nema prepreku za gadne stvari koje može da uradi drugim članovima društva. Kada mi pacijenti kažu da osećaju krivicu, prvo sa njima analiziram zašto je osećaju. Ako je osećanje relativno racionalno i adekvatno, poruka nije da ne treba da osećaju krivicu. Poruka je da je prigrle i iskoriste je da ne bi ponovo napravili istu grešku ili da ne bi nekog drugog izložili nepravdi koju su potencijalno učinili. Dobri ljudi osećaju sramotu i krivicu. I treba da je osećaju, jer to održava funkcionisanje društva. Ta osećanja potiču od same osobe, od njenog moralnog okvira, ali to je ples sa društvom koje takođe nameće takva osećanja.
Milutin Kostić, “Homo psihijatrikus Dijagnoza kao identitet”
Foto: Dario Konstantinović








