BG online

Lični razvoj

Žalite se na okolnosti, ljude, nepravdu, lošu sudbinu…?

Istina ispod maske nepoverenja

Sesije sa klijentkinjom o kojoj ću pisati u ovom tekstu su obično lepe. Uspostavile smo snažno poverenje, lepu energiju, ona je spremna i željna rada na sebi. Polje na kom radi je ona sama, dakle nema očekivanja da se svet promeni kako bi bila srećna. Radimo nekad duboko, nekad strateški. U zavisnosti od trenutka u sesiji, ali i od trenutka u njenom životu.  Njena situacija se najjednostavnije može opisati kao “sukob na nivou vrednosti” – radi u kompaniji, sa ljudima sa kojima (misli da) ne deli vrednosti. Ali, želja da razume svoje opcije i krene ka njima su uvek bili snažni. Bila je spremna da istražuje, igra se, promišlja, sprovodi u delo… Energična, vracava, ponekad sarkastična. Zbog toga je za mene bilo veliko iznenađenje kad je ušla na sesiju u odelu Kalimera. Još nije ni sela, a već je počela da se žali na okolnosti, ljude, nepravdu, lošu sudbinu. Ponavljala je kako joj se opet dešavaju iste stvari, kako nikad neće naučiti, kako je ona, u stvari, glavni krivac za sve posledice koje sad trpi. Umela je sebi da prikači epitete koje ni za neprijatelja ne biste rekli. Nudila je rešenja o kojima je već razmišljala. Ni jedno je nije zadovoljilo u potpunosti, niti je bilo ekološko. Kad kažem “ekološko” mislim dobro za okruženje – za ljude oko nje, za sistem u kom funkcioniše, za organizaciju i njenu porodicu. Ako rešenje nije dobro, bilo bi poželjno da bude bar neugrožavajuće. Da nikome iz okruženja ne bude lošije nakon ostvarenja njenog cilja.

Osuđivanje i neprihvatanje sebe

Da situacija bude teža: njena rešenja su bila loša i za nju samu. Kad je stigla do analiza uticaja na okruženje shvatila je koliko bi to, zaista bilo loše. Osuđuvala je sebe, krivila za bunar u kom se nalazi. Pustila sam je. Čak sam joj i pomogla da pojača osude usmerene ka sebi. Krenula je nizbrdo po liniji neprihvatanja sebe, ljudi, situacije, sankala se po osećanjima osuđivanja i samoosuđivanja. Kada je stigla do dna, kada se uverila da “gore ne može” zastala je. Zaćutala. Znala sam da je to TAJ momenat. Momenat prihvatanja. U tim trenucima apsolutne tišine počela je da shvata da je to situacija, da je ona stvarna, realna, da se njoj dešava i da neće preko noći nestati. Neće doći neko i rešiti situaciju. Nesvesno, podigla je glavu. Udahnula jako kroz nos. Ćutala je i dalje. Zadržala je vazduh. Prosto se moglo videti kako prihvatanje počinje da živi u njoj.

Kuda dalje?

A onda je snažno izdahnula. Zatvorenih očiju je odmahnula glavom, ispravila se još više i – pogledala me. Taj pogled, kada bi mogao, rekao bi: “Sad ću da rasturim ovo!”. Imala je snagu i volju dizača tegova. Imala je odlučnost pilota koji vozi kroz oluju. Fokus časovničara. Imala je sve što joj je trebalo.  Da bih joj pomogla da pojača motivaciju i želju da zaista krene u osmišljavanju prvih koraka ka rešenju, pozvala sam je da još jednom sagleda uticaj koji ima na svoje okruženje, da razume kuda će dalje krenuti kada izađe iz “bunara” u kom se nalazi. Kad ono što želi – zaživi i počne da utiče na kvalitet drugih oblasti njenog života. Umirila se. Klatno emocija je zastalo u balansu. Od potpunog očaja, preko euforije, zatekla se u stanju u kome je mogla da razume kako se našla tu gde je i kuda želi da krene dalje. Imala je pregled situacije. Imala je razumevanje svoje uloge. Sada je tek bila spremna da promišlja. I uradila je to. Staloženo, strateški. Bez vatrometa i niskog starta. Odlučno i samouvereno. Sesija se završila, ona je otišla potpuno mirna i uverena da je plan koji je napravila dobar.

Iz gužve u samoću

Prošlo je tačno tri nedelje.  Srele smo se opet. U međuvremenu – desio se teambuilding. Kompletan menadžment i veliki deo kompanije proveli su tri dana van Beograda u organizovanom “druženju i učenju”.  Atmosfera na prethodnoj sesiji je, delom, bila uzrokovana pripremama za ovaj događaj. Odatle i moje veliko iščekivanje i pitanje: “Kakva li će se pojaviti?”. Ušla je polako. Kao da nije prošlo tri nedelje. Kao da se tek završila prethodna sesija. Ista smirenost, isto sapompouzdanje i, ipak je to ona, zagonenetni osmeh u uglu usana. Sela je. Počele smo razgovor. Naravno da je teambuilding bio tema. Počela je sa: “Baš sam dobro”. I dodala: “Bilo je baš dobro!”  Ispostavilo se da im je raspored dozvoljavao dovoljno vremena za druženje, ali i za samoću (a samoća je baš ono što joj najviše nedostaje – uvek je okružena ljudima: kolege, prijatelji, porodica). Ona ga je koristila za šetnje i razmišljanje. To joj je pomoglo da razume kako se ponaša, sa kim provodi vreme,  kako razmišlja o sebi, o drugima, šta prihvata, šta odbacuje. Rekla je da je ovaj teambuilding došao u najboljem mogućem trenutku za nju. Ne samo da bi proverila i odlučila da li da ostane u kompaniji, već mnogo važnije: da razume sebe. Kaže da se vraćala našim sesijama. Da su joj “iskakali” svi oni uvidi iz koučing procesa. Primećivala je koliko joj uverenja koja je osvestila tokom sesija zaista ne pomažu. Reče: “Upoznala sam sebe.”

Odbrana od zbližavanja

Polako smo ušle u sesiju. Nežno. Tokom rada je osvestila obrasce ponašanja koji odbijaju ljude od nje, ali i nju od ljudi. Bila je rigidna po pitanju nekih stavova i očekivanja kako drugi treba da se ponašaju. Suočila se sa činjenicom da neka ponašanja ispoljava nesvesno, kao odbranu od zbližavanja i davanja poverenja. Razumela je maske koje koristi, polako definisala okidače. Tu smo stale. Do sledeće sesije je trebalo da “testira” (omiljena reč ljudi iz IT industrije!) uvide. To je i uradila. Došla je kao da je otkrila dugo traženu pećinu sa blagom. Za nju to i jeste bilo blago. Razigrana i brza, kakva jeste, nije se zadržala na testiranju. Nije samo potvrdjivala ono što je otkrila na sesiji. Otišla je korak dalje – menjala je svoja ponašanja, reakcije i osmatrala promene u svom okruženju. Testirala je. Svaki put se sve više oduševljavala kako mala promena kod nje izaziva značajne promene u ponašanju ljudi oko nje. Otvarala se. Ali zaista.

Dajte ljudima poverenje

Shvatila je da zbijanje šala i osmeh nisu dovoljni da vas ljudi vide kao otvorenu. Počela je da pokazuje emocije, da reaguje iskreno, da deli razmišljanja i ideje. Dala je ljudima poverenje. I oni su to osetili. I uzvratili joj istom merom. Odjednom je počela da primećuje da mnogi ljudi oko nje dele njene vrednosti. Uvidela je da su kompanijske vrednosti i kultura i te kako usklađeni sa njenima. Ono što je dovodilo do sukoba su njena uverenja da postoji samo jedan način da pokažete posvećenost, poštovanje, ekspertizu ili slobodu. Kada je skinula masku nepoverenja, kada je odbacila uverenja koja su je sprečavala, uvidela je na koliko sve načina u kompaniji u kojoj radi može da “nahrani” svoju potrebu za znanjem, slobodom i poštovanjem. I, sada, kada je otkrila neiscrpan izvor baš onoga što joj je potrebno, preispitivanje da li otići ili ostati je postalo suvišno.
Sledeće nedelje ćemo se videti opet. Na poslednjoj sesiji – na njen zahtev. Opet sam otpuštena! Još jedan uspešan proces!!

Mirjana Gomilanović
Foto: Dario Konstantinović/ DAK Foto
Mirjanu Gomilanović možete kontaktirati putem mejla: mirjana.gomilanovic@one2grow.net
www.one2grow.net
www.gomilanovic.com

Mirjana Gomilanovic, PCC, Executive & Leadership Coach | ICF Registered Mentor Coach | Certified consultant & trainer for organisational change je profesionalni sertifikovani kouč u oblast razvoja lidera i organizacionog rasta, autor knjige “Svetionik u meni” i izvršni direktor Agencije “One2grow – Leadership Coaching”.
Mirjana veruje da smo svi rođeni da budemo srećni. Zbog toga se njen rad može okarakterisati kao maksimiziranje snaga i znanja pojedinaca, kako bi od toga koristi imali osoba, organizacija i kompletno okruženje. Specijalnost su joj razvoj razvoj lidera i liderskih kompetencija, upravljanje promenama, definicija i življenje kompanijske misije, vizije i vrednosti kao i kreiranje korporativne kulture kroz individualni i timski koučing.
U svom radu koristi lična iskustva, koja je stekla radeći više od deset godina na pozicijama direktora prodaje i marketinga u domaćim i međunarodnim kompanijama (IBM, Siemens, Telekom Srbija i Orion telekom).
Profesionalnost i posvećenost su je doveli do akreditacija svetskih konsultantskih kuća: Profesionalni Sertifikovan Kouč i Registrovani Mentor Kouč pri Svetskoj federaciji koučeva (PCC ICF), Erickson kouč, PCM kouč, Persona Global konsultant; SDI konsultant; Points of You Trainer and Coach; Oxford Leadership Academy fellow, NLP BP i mnoge druge.
Po formalnom obrazovanju je magistar elektrotehnike.
Srećno je udata i majka je troje dece.

Intervju sa Mirjanom Gomilanović:

Podrška velikim karijerama i uspešnim ljudima

Saveti Mirjane Gomilanović:
Težak, bolan, ali moćan rad na sebi
Direktor na poslu, običan čovek kod kuće
Život u začaranom krugu tuđih očekivanja
Želela je da je vole oni koje ne voli
Da li ste strogi prema sebi i drugima?
Online koučing bez kamera
Zašto otići na koučing?
Laži u poslovnom okruženju
Zašto niste sebi na prvom mestu?
Put ličnog razvoja
Roditeljstvo po svaku cenu
Naučite kako da se izborite za sebe
Budite sebi najvažniji klijent
Moramo li ostati stranci u braku?
Zbog čega nas ne razumeju?
Strategija za uspešno ostvarivanje cilja
Da li je odlazak kod kouča kupovina magle?
Kako odabrati kouča?
Velike i male borbe na putu ličnog razvoja
Pogled u sebe i sopstvene potrebe
Kako da idete na posao koji ne volite?
Kako da vreme radi za vas?
Kako uklopiti posao i porodicu?
Kako biti lider sopstvenog života?
Uspešni na poslu, nesigurni kod kuće
Plovidba sopstvenim životom
Um i duša pobednika su uvek u balansu
Ne plašite se svojih ambicija
Kako imati dovoljno vremena za SVE?

© by BGonline. All rights reserved

Prijavite se za newsletter BGonline-a! Radite na sebi, tu uvek ima posla!

Ostavite komentar

Komentar

Please Login to Comment.

To Top
PROČITAJTE I OVO:
Dobitna kombinacija intuicije i inteligencije Bilo da je reč o…

You cannot copy content of this page