BG online

Intervjui

Zašto su jake žene naporne? (Zoran Milivojević)

IZMEĐU LJUBAVI, KARIJERE I SEBE

Ne samo da jake žene frustriraju svoje partnere, već nakon nekog vremena veza sa njima može da im postane veoma naporna – tvrdi psihoterapeut Zoran Milivojević. Ovu izjavu on objašnjava i potkrepljuje brojnim primerima, ali podseća i na iskustva njegovih kolega iz celog sveta.
– Tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka je o temi jake žene pisao i poznati bečki lekar i psihoterapeut Alfred Adler i to je nazvao „muški protest“. Adler je govorio o tome kako mlada žena, kad malo bolje sagleda svet oko sebe uviđa da su muškarci u prednosti. Nakon toga ona se po pravilu u odnosu na muškarce oseća inferiorno, kao da je manje sposobna samo zato što je žena. Kad se žena nađe u takvoj društvenoj ulozi koja joj se ne sviđa, ona počinje da se takmiči sa muškarcima, dokazuje se, protestvuje, pokazuje da može bolje od njih da radi neke stvari. I zaista, danas imate one žene koje su bolje od mnogih muškaraca na raznoraznim poljima. Čak je i sistem takav da su ih istisle iz mnogih tradicionalnih muških zanimanja – napominje Zoran Milivojević.

Savremene žene se trude da budu samostalne, nezavisne od muškarca, ali neretko svesno ili ne one preuzimaju njegove uloge.
– Na osnovu antičkog mita o androginima, u prevodu “muško-žencima” savršenim bićima koji su bili odmah ispod bogova, a čijim polovljenjem su nastali muškarci i žene, nastala je nova predstava u savremenoj psihologiji o “androginoj ličnosti” – ličnosti koja je ostavarila sve svoje potencijale, bilo da su oni bili “muški” bilo da su “ženski”.

Tajna skladnog tima

Androgini muškarac je onaj koji je pored svojih muških osobina razvio i ženske: nežnost, ranjivost, osećajnost. On bez problema obavlja sve one poslove koji se u tradicionalnoj kulturi smatraju ženskim: kuva, održava kuću, piše poeziju, čuva i neguje decu. Androgina žena je pored svojih “ženskih” osobina razvila i one koje se smatraju “muškim”. Ona je odlučna, hrabra, čvrsta, ume da bude oštra u komunikaciji, veoma je analitična i racionalna, komanduje i postaje uspešni direktor velike kompanije.
-Iako je veoma privlačna ideja da svako treba da ostvari sve svoje potencijale, uključujući i one koje se smatraju potencijalima suprotnog pola, dakle i “muškarca u ženi” i “ženu u muškarcu”, ona ima više nedostataka- napominje Milivojević.- Njom se briše razlika između polova i gubi se ona funkcija i prednost koju imaju društvene polne uloge muškarca i žene. Tačno je da socijalno definisane polne uloge na neki način deformišu ličnosti i muškaraca i žena, da postoji socijalni pritisak od roditelja i cele zajednice u tom pravcu, ali to donosi i izvesnu dobit, jer tako “deformisani” muškarci i žene postaju komplementarni – postaju potrebni jedno drugom. Time što ih kultura pretvara u “polovine”, ona im stvara potrebu da se ponovo kroz ljubav i brak stope u “celinu”. I zato u tradicionalnim kulturama u kojima postoje ugovorni brakovi, vidimo da on i ona već na samom početku braka skladno funkcionišu jedno sa drugim – iako se praktično nisu ni upoznali kao konkretne ličnosti – samo zato što svako od njih igra ulogu koja je kulturom i tradicijom propisana. To je tajna svakog skladnog tima, jer kada u njemu svako igra svoju ulogu tim može dobro da funkcioniše.

Kriza ljubavi i braka
Ako upoređujemo savremene civilizacije, vidimo da u zapadnim društvima postoji velika kriza odnosa, ljubavi, braka, da je sve više usamljenih ljudi, razočaranih koji nisu našli onu ljubav koja im je kroz literaturu i filmove “obećana”. To su društva koja odumiru biološki, jer je prirodni priraštaj stanovništva katastrofalan. U onosu inidividua-zajednica, u zapadnim društvima se stavlja veliki akcenat na pojedinca, dok je zajednica zanemarena. S druge strane, u islamskom svetu, u društvima dalekog istoka, u Africi, vidimo da taj model ulaska u brak, koga mi gledajući kroz naše vrednosti smatramo zaostalim i primitivnim, daje rezultat: porodice su stabilne i trajne, rađa se neuporedivo više dece. Ta društva stvaraju onu populaciju koja će naseljavati Zemlju u neposrednoj budućnosti. Istina je da se u ovim društvima u tom odnosu pojedinac-zajednica veći akcenat stavlja na zajednicu, a potiskuje pojedinac.

-I zato ja u priči o androginoj ličnosti vidim prikriveni narcizam. Ta priča o samodovoljnosti, o potpunoj samoostvarenosti zapravo je priča o savremenom Narcisu, ko je dovoljan samom sebi, kome drugi ne treba jer sve može sam, o hiper individualnosti koja uživa u sebi i nema potrebu da se dublje emotivno veže za drugu individuu. Narcis je venčan sa samim sobom. Tu postoji i još jedan praktični problem: “ostvareni” ljudi postaju toliko različiti i specifični tako da je veoma teško naći odgovarajuću osobu sa kojom mogu da naprave skladnu i dugotrajnu vezu. Kad pričam o ovome, zauzimam perspektivu antropologa i ukazujem na obrasce po kojima ljudi žive. Nikako ne preporučujem povratak na “ugovorene brakove” u kojima se pitaju roditelji, ali ne i njihova odrasla deca. Samo ukazujem da smo mi, koji sami sebi biramo partnere tako što se zaljubljujemo, daleko biološki neuspešniji kao zajednica od tih na koje sa podsmehom gledamo. Kako zaljubljenost nije prva faza ljubavi, o čemu sam više puta govorio i pisao iz aspekta psihoterapeuta, već je prva faza razočaranja, mi koji pripadamo zapadnom civilizacijskom krugu treba da pronađemo novi model biranja partnera, da ne bude samo “srcem”, već moramo da naučimo da spojimo “srce” i “mozak”. Ako to ne uradimo, nestaćemo samo zato što smo kolektivno poverovali u ono što zovem “ludorija zaljubljivanja”. Jak muškarac je na neki način karikatura muških osobina, dok je jaka žena upravo androgina ličnost-zaključuje Zoran -Milivojević.

Kakve su emocionalne veze jakih žena, imaju li problem da pronađu odgovarajućeg partnera?
– Problem jakih žena je teškoća u pronalaženju partnera koji se neće osećati ugroženim pored njih. Ako je muškarac ugrožen, on će pokušati da se takmiči sa njom kako bi dokazao svoju vrednost – i verovatno u tome neće uspeti. A kada se pojavi takmičenje u vezi, onda on i ona postaju protivnici, a nekada utakmicu završe i kao neprijatelji.
Postoji jedna kategorija muškaraca koji se prilagođavaju jakim ženama tako što im se u mnogim stvarima podrede, ali da bi to uspelo, takva žena mora da ceni takvog muškarca, da ga ne smatra “slabićem”. Ono što ovim ženama pravi problem je njihova potreba da budu sa isto tako jakim muškarcima koji im imponuju i pored koga mogu da se osećaju kao žene.

Sigurnost, prihvatanje, uzbuđenje…

Sve te jake žene nisu samo žene, već su pomalo i muškarci pošto su kod sebe razvile i “muške” osobine. Zato se njihovi muškarci mogu osetiti nepotrebno ili nekorisno, pošto nemaju ulogu nekoga ko je glava porodice, ko treba da zarađuje, donosi “lovinu i novac” jer ona više zarađuje od njega. Takve žene, bez obzira na androgine karakterne osobine, obično u sebi nose sebe kao “malu devojčicu” koja ima neku svoju romantičnu predstavu o tome da će je pravi muškarac držati za ručicu, voditi, zabavljati… Kao takve, one muškarcu umeju da budu malo naporne. Ako je ona, na primer, dama, on mora biti džentlmen. U realnom životu on treba da se vrti oko njenih želja, potreba i kaprica. Pravi dženlmen je onaj ko stalno ugađa dami: “Vaša želja je za mene zakon”. Dešavaju se i obrti: kad on u vezi postane džentlmen, žena počinje da ga prezire jer u toj podređenosti vidi znak njegove slabosti (a ona bi ona htela muškarca koji bi je povremeno odbacio da bi ona patila za njim i da bi na osnovu te patnje znala da ga još uvek voli). Kako joj džentlmen nudi konstantnu sigurnost i prihvatanje, ona više nema taj momenat uzbuđenja koje donosi izazov. Postaje joj sve obično i dosadno.
Jake žene su po pravilu fascinantne, tako da se muškarci u njih snažno zaljubljuju. Sve dok su zaljubljeni muškarci imaju motivaciju da se jako trude da bi ta veza uspela. Ali kako prolazi zaljubljenost, kako ono što je bilo novo i zanimljivo postaje svakodnevno i obično, taj “višak motivacije” prolazi i muškarci često otkrivaju da su veze sa jakim ženama veoma naporne. Tokom vremena on počinje da uviđa razliku između osobe i veze, shvata da je takva žena super, ali da njemu ta vrsta veze ne odgovara – da se umorio. I on se tada povlači, prvo emotivno, a onda i fizički.

Dokazivanje
Dve jake ličnosti mogu ostvariti zdravu porodicu – kaže Zoran Milivojević, ali i dodaje da je naročito važno da se oboje slažu oko temeljnih životnih vrednosti i oko toga kako brak treba da izgleda.

– Ako su emocionalno zreli, onda se jaki ljudi ne takmiče između sebe, oni već znaju da su jaki. Potrebu da se takmiči i dokazuje ima samo onaj koji sumnja u sebe i svoje kvalitete. Dvoje jakih ljudi sarađuje, ima doživljaj međusobne pripadnosti. Po pravilu oboje imaju puno različitih uloga i obaveza, tako uspevaju oni parovi koji uspeju da dobro organizuju i lične obaveze, ali i zajednički život, uključujući i zabavu. To su ljudi koji veoma dobro brinu i o sebi, ali i o partneru.
Da li žene mogu nešto da promene da do toga ne bi došlo?

-Svako može mnogo toga da kod sebe promeni. Ličnost se formira u detinjstvu i mladosti, tako da jake žene često vode neke stare bitke kako bi se dokazale nekome u svojoj prošlosti. Jedan deo njihove ličnosti ne shvata da su već pobedile, da su se dokazale, da u odraslom svetu postoji vreme kada treba da se bude čvrst i jak, ali i vreme kada treba da se bude mekan i slab. Da bi se neko menjao, mora da shvati da je on taj koji ima problem i da je odgovoran što nekim svojim ponašanjem doprinosi problemu. Tek nakon toga ljudi počnu da rade na sebi, da uče i da se menjaju. Ali, u ljubavnim odnosima ljudi retko preipsituju svoje predstave o ljubavi i vezi, već nakon nekog neuspeha zaključuju “on/ona nije za mene”, to je bila “pogrešna osoba” i nastavljaju da traže nekoga ko će se uklopiti u njihov koncept ljubavi i veze, bez da preispituju svoj koncept. Upravo je problem u tome jer ljudi ne uče u ljubavi, sve greške pripisuju drugoj strani, veruju da će se pojaviti neko bolji i najčešće kažu da ne znaju zašto im se “dešava” da biraju pogrešne partnere.

Foto: Sanja Rajković

Mesto snimanja: Hotel Jump In, Beograd

Dr Zoran Milivojević je završio Medicinski fakultet u Beogradu, a nakon brojnih edukacija postao i ugledni psihoterapeut i predavač transankcione analize. Na svetskim kongresima je čest gost i odabrani predavač. Originalnost njegovih dela uvrstila ga je u grupu svetskih autoriteta okupljenih oko projekta Svetska knjiga o ljubavi (The World Book of Love). Kao gimnazijalac razmišljao je o tome da studira režiju ili arhitekturu ali je ipak odlučio da zaplovi „vodama ljudske psihe”. Milivojevićevo kapitalno delo je knjiga „Emocije” u kojoj je ponudio jednu (od ukupno desetak u svetu) takozvanu “veliku teoriju emocija”. Bestseleri „Formule ljubavi”, „Mala knjiga za velike roditelje”, „Uloviti ljubav” su samo neke od knjiga Zorana Milivojevića.

© by BGonline. All rights reserved

Prijavite se za newsletter BGonline-a! Radite na sebi, tu uvek ima posla!

Ostavite komentar

Komentar

Please Login to Comment.

To Top
PROČITAJTE I OVO:
PLOVIM, PECAM, UŽIVAM U TIŠINI I - PEVUŠIM Ima nekih…

You cannot copy content of this page